MEĐUNARODNA LEGISLATIVA IZ OBLASTI ZAŠTITE PRAVA ŽENA

Kratak hronološki pregled najznačajnih međunarodnih dokumenata koji se bave zaštitom žena od nasilja

Potreba da se na globalnom nivou posebno propagiraju i zaštite prava žena, kao i da se one izjednače sa muškracima se, istorijski gledano, prvi put formalizovala donošenjem Konvencije Ujedinjenih nacija o političkim pravima žena 1953. godine. Ona je utemeljena na principima sadržanim u Povelji Ujedinjenih nacija i Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima.  Države potpisnice su se sporazumjele o tome da žene imaju pravo da biraju na izborima i da budu birane i vrše javne funkcije, bez ikakve diskriminacije i pod jednakim uslovima sa muškarcima. Druga značajna konvencija Ujedinjenih nacija je Konvencija opristanku na sklapanje braka, minimalnoj starosti za sklapanje braka i registraciji braka iz 1962. godine, čiji je cilj bio obezbjeđivanje slobode u izboru supružnika i ukidanje zakona, običaja i prakse ugovaranja i sklapanja dječjih brakova.

Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama usvojena je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1979. godine.Ovo je prvi sveobuhvatni međunarodno priznati dokument o pravima  žena i sadrži prvu priznatu definiciju diskriminacije po osnovu pola. Konvencija, između ostalih, obuhvata jednaka politička prava žena, jednako pravo žena u predstavljanju država na međunarodnom nivou, obrazovanju, jednake mogućnosti napredovanja u karijeri, jednaka radna prava,  obaveze države da obezbijedi beneficije za materinstvo, pravo na jednak pristupu zdravstvenoj zaštiti, uključujući i planiranje porodice, zabranu trgovine ženama i prostitucije, jednaka imovinska prava, jednaka prava muškaraca i žena vezano za porodične odnose, ista prava i mogućnosti zaključivanja braka, slobodan izbora supružnika i sl. Konvencija uspostavlja ne samo međunarodnu povelju o pravima žena, već i plan djelovanja zemalja da garantuju uživanje tih prava. Godine 1982. uspostavljen je Komitet za eliminaciju svih oblika diskiminacije nad ženama u svrhu praćenja primjene Konvencije. Na temelju Bečke deklaracije i programa akcije kojom je predloženo osnivanje Visokog komesarijata UN-a za ljudska prava donijeta je 1993. godine Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama. Ova konvencija predstavlja prvi međunarodni instrument koji se direktno bavi nasiljem nad ženama, pružajući okvir za nacionalno i međunarodno djelovanje. Deklaracija „nasilje nad ženama“ definiše kao svaki čin rodno zasnovanog nasilja koji rezultira ili će vjerojatno rezultirati fizičkom, seksualnom ili psihičkom povredom ili patnjom za žene, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo da se dogodi u javnom ili privatnom životu.

Što se pravnih akata Evropske unije tiče sledeće direktive su relevantne za žene žrtve nasilja i nasilja u porodici: Direktiva 2012/29/EU ( „Victims' RightsDirective“),  Direktiva 2004/113/EC(„Gender Equality Directives“) i Direktiva 2006/54/EC koja implementira pristup jednakog tremana prema ženama i muškarcima u oblasti zapošljavanja i zanimanja.

Evropski parlament je 26.11.2009. usvojio Rezoluciju o eliminaciji nasilja nad ženama kojom se države članice pozivaju da poboljšaju svoje nacionalne zakone i politike u borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama.

Istanbulska konvencija – Konvencija Savjeta Evrope o zaštiti žena od nasilja i nasilja uporodici, koja je usvojena 04.04.2011. a stupila na snagu 2014. godine je najznačajniji međunarodni dokument koji se bavi nasiljem nad ženama. Ona prepoznaje nasilje nad ženama kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena. Pokriva različite oblike rodno zasnovanog nasilja nad ženama. Članice koje su je ratifikovale su se obavezale da će preduzeti neophodne zakonodavne i druge mjere za prevenciju, unapređenje i zaštitu prava svakoga, posebno žena, da živi slobodno od nasilja kako u javnoj tako i u privatnoj sferi, kao i za kažnjavanje nasilnika.

Međunarodno i nacionalna zakonodavstva nijesu uspjela da drže korak sa brzim razvojem digitalnih tehnoligija i rastom nasilja nad ženama u digitalnom prostoru. Kako bi se popunile značajne pravne praznine koje postoje u ovom dijelu u aprilu 2022. godine, Evropska unija započela je rad na stvaranju pravnog okvira regulacije rodno zasnovanog nasilja, tako da on u sebe uključuje i nasilje koje se vrši posredstvom tehnologije.

Evropskom parlamentu upućen je predlog Direktive za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Ovaj Predlog se značajno oslanja na Istanbulsku konvencijui po prvi put direktno i specifično propisuje odredbe koje pružaju zaštitu za zločine definisane kao cyber violence against women. Predlogom se želi osnažiti pristup na pravdu žrtvama kao i pravo na odgovarajuću zaštitu, a što, između ostalog, znači uklanjanje sadržaja iz digitalnog prostora, a koji je nastao ili je povezan sa određenom vrstom cyber nasilja, kao i mogućnost vođenja sudskih postupaka u ovim slučajevima.

‍