ONLINE NASILJE KAO KRIVIČNO DJELO ILI PREKRŠAJ

Devedesete godine prošlog vijeka bile su turbulentne i nasilne. Nerijetko se dešavalo da se dijete kući vrati bosonogo, bez skupih patika u kojima je pošlo u školu. Posljedice takvog nasilja bile su uočljive i, shodno tome i reakcije su bile brže, a nasilja je bilo značajno manje nego danas. Ako ga i nije bilo manje, zbog vidljivosti posljedica, reakcije su bile brže.

Nagli razvoj informacionih tehnologija doveo je do toga da se većinska komunikacija mlađih generacija odvija online i da u tom prostoru buja i nasilje u najrazličitijim pojavnim oblicima. Sakriveni iza lažnih profila i ekrana nasilnici postaju „hrabriji" nego u realnosti, agresivniji i stoga  opasniji. Roditelji se veoma često ne snalaze u novom online svijetu zbog čega kasno primijete kroz što njihova djeca prolaze, a i samim žrtvama treba neko vrijeme da shvate da su upravo to – žrtve.

Osnovni zadatak svake države je da svojim građanima osigura bezbjednost i da kazni počinioce prekršaja. Nakon prepoznavanja da je neka radnja nasilje, na scenu stupaju državni organi – policija, tužilaštvo i sudstvo.

Kada neko shvati da je izložen online nasilju, najprije treba da prikupi dokaze o tome. Dokazi mogu biti u formi screen shotova, audio i video zapisa. Sljedeći korak je podnošenje prijave koju može podnijeti žrtva lično, preko neke osobe od povjerenja ili preko lica koje pruža pravnu pomoć. Po pravilu se prijava podnosi nadležnom državnom tužilaštvu, ali se može podnijeti i policiji jer ova dva organa sarađuju, i u njima rade službenici koji imaju posebna znanja i iskustvo u oblasti informacionih tehnologija. Prijava se može podnijeti usmeno ili pisanim putem. Nakon prijema prijave prikupljaju se i provjeravaju dokazi, otkriva identitet počinioca i nadležni tužilac kvalifikuje radnju kao krivično djelo ili kao prekršaj. U zavisnosti od toga se postupak dalje vodi pred sudom opšte nadležnosti ili pred sudom za prekršaje.

Crna Gora nema poseban zakon koji bi tretirao online nasilje kao posebnu kategoriju i u zavisnosti od toga o kojem se pojavnom obliku radi, primjenjuje se više zakona kao što su: Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima, Zakon o zabrani nasilja u porodici, Zakon o zabrani diskriminacije i drugi.

Online nasilje se u zavisnosti od načina na koji je izvršeno može kvalifikovati kao više krivičnih djela: ugrožavanje sigurnosti, proganjanje, neovlašćeno fotografisanje, neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka, iznošenje ličnih i porodičnih prilika, dječja pornografija, mamljenje djeteta u cilju vršenja krivičnih djela protiv polne slobode i slično. Ukoliko budu usvojene izmjene i dopune Krivičnog zakonika Crne Gore, „osvetnička pornografija” će biti kvalifikovana kao krivično djelo zloupotreba tuđeg snimka, fotografije, portreta, audio zapisa ili spisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem, čime će se značajno unaprijediti zakonodavni okvir. Za većinu ovih krivičnih djela predviđena je kazna zatvora, što ne znači da će ona uvijek i biti izrečena, jer izbor krivične sankcije zavisi od niza okolnosti, a počiniocu se može izreći i neka od mjera bezbjednosti, na primjer, zabrana približavanja ili oduzimanje stvari. Ukoliko radnje online nasilnika budu kvalifikovane kao prekršaj, onda on najčešće biva novčano kažnjen.

Zakoni i instutucije su tu da pruže svu moguću podršku žrtvama online nasilja i da obezbijede da nasilnici budu otkriveni i adekvatno kažnjeni. Prevencija je, ipak, ovdje ključna: kažnjavanjem nasilnika šalje se snažna poruka svim potencijalnim nasilnicima da neće proći nekažnjeno, a žrtvama da imaju podršku i pristup pravdi.

I zato – prijavi online nasilje, zbog sebe i zbog drugih!