Još kao djeca učimo se socijalnom životu, stvaramo nove odnose mimo onih koje imamo sa roditeljima, siblinzima, porodicom. Porodično okruženje nas je gradilo u najranijoj starosnoj dobi, a kako postajemo stariji, našem rastu i mentalnom razvoju priključuje se i socijalna sredina. Nju čini, između ostalog, naše društvo –vršnjaci sa kojima provodimo slobodno vrijeme, družeći se na igralištu. A da li na takvom igralištu postoje neka pravila?
Porodica nas uči pravilima ponašanja, trudimo se da shvatimo i da naučimo da prepoznamo dobro od lošeg. Određena pravila formiramo među sobom, u društvu, tu na igralištu, dogovaramo se, prihvatamo i usvajamo. Znamo da se treba „lijepo igrati” i „lijepo družiti”, ne treba da povrjeđujemo drugoga, ni fizički ni psihički. Znamo da bi probleme trebalo riješiti razgovorom i dogovorom. Na igralištu treba da vlada fair play, i da prije svega poštujemo jedni druge. Konflikti nastanu, ali i nestanu, jer ih rješavamo zajedno, nadajući se da smo iz iskustva nešto naučili.
Ipak, svako od nas je jedinka za sebe, posebna i jedinstvena. Isto važi i za porodicu, svaka je drugačija. Imajući u vidu sve te razlike, ne usvajamo nova saznanja na isti način, ner azumijemo jednako nove informacije. Takođe, što smo stariji, mijenjamo svoje stavove, sazrijevamo, neke stvari bolje razumijemo, najprostije rečeno –evoluiramo.
Kad igralište predstavlja poligon ispred zgrade, gdje sa društvom igramo neku igru, nema nas puno i lakše ćemo naći zajednički jezik. Kad se igralište proširi na školu, raste broj osoba, raste broj različitosti. Raste i potreba za boljim socijalnim vještinama. A šta se desi kada grad, država, cijela planeta Zemlja postane igralište?
Online svijet, nazvaću ga online igralište, zapravo je cijela planeta Zemlja skučena na tom malom, betonskom poligonu ispred zgrade. Skučena ili na neki način objedinjena? Mali poligon, ali opet toliko velik da svako ima dovoljno prostora za sebe, da većinu osoba nikada nisi srela i nikada nećeš. Svako formira neki svoj svijet na tom poligonu i on se beskonačno širi. Kad trpiš nasilje imaš osjećaj da si sama, a da je cijeli poligon protiv tebe.
Online nasilje može se definisati na sljedeći način: kada se individua (ili grupa), koristeći internet, platforme društvenih mreža, e-mailove, chat sobe, telefone, kontinuirano ponaša agresivno prema žrtvi i uznemirava je, sa namjerom da je povrijedi, osramoti i/ili postidi.
Uznemiravanje, uhođenje, lažno predstavljanje i prijetnje su samo neke od sličnosti između tradicionalnog i online nasilja, a za razliku od tradicionalnog tipa nasilja, gdje žrtva najčešće vidi počinitelja, može da ga osmotri, čak ga i poznaje, online nasilnik često bude anoniman, dobijajući tako osjećaj veće slobode govora u virtuelnom svijetu.
Online nasilnici koriste razno oruđe kako bi naudili žrtvi, kako bi uznemirili, povrijedili, ponizili, nanijeli štetu drugoj osobi:
- napadaju osobe koje na internetu izrazes voje mišljenje;
- kontinuirano šalju zlonamjerne poruke i šire tračeve kako bi osramotili i ponizili osobu;
- špijuniraju i opsesivno prikupljajui nformacije o osobama na internetu kako bi ih zastrašivale i ucjenjivale;
- ostavljaju privatne podatke, fotografijeili snimke seksualne prirode na internetu kako bi osramotili i ponizili žrtvu (ponašanje je obično nastavak nasilja iz partnerskog odnosa);
- fotkaju osobe bez njihovog pristanka i objavljuju fotke na internetu;
- promovišu nasilje nad ženama ili grupama za zaštitu prava žena;
- razvijaju odnos na internetu radi uvlačenja u seksualno zlostavljanje;
- uspostavljaju kontrolu nad žrtvom tako što je zavedu na internetu i namame u opasne situacije;
- koriste nove tehnologije da namame svoje žrtve, uvedu ih u trgovinu ljudima, prisile na prostituciju.
Žrtve online nasilja nerijetko budu i žrtve tradicionalnog nasilja. Ovaj tip nasilja nije jednostavno zaustaviti, jer često roditelji, prijatelji, nastavnici nisus vjesni gdje i kada se ono dešava. Takođe, za razliku od tradicionalnog nasilja, kada se nasilje na internetu dogodi ono može da ima mnogo veću publiku, uključujući veliki broj ljudi koje ne poznaješ, a kojima je taj sadržaj dostupan. Zapamti da je svakom nasilniku krajnji cilj kontrola nad tobom. Zato stavi tačku i prijavi online nasilje.
by
mr Saša Lazović, psihološkinja